U kontekstu brzih i često vrlo značajnih promjena koje obilježavaju tržište rada posljednjih nekoliko desetljeća, javlja se potreba za stjecanjem dodatnih znanja i vještina povrh onih stečenih tijekom formalnog obrazovanja.
Kako bismo bili konkurentni na promjenjivom tržištu rada, gdje ubrzani razvoj novih tehnologija i metoda rada potiče promjene u tipičnim radnim zadacima u okviru pojedinog zanimanja, gasi postojeća ili oblikuje nova zanimanja, neophodno je prilagoditi se promjenama te težiti usvajanju novih znanja i vještina koje će unaprijediti našu radnu uspješnost odnosno povećati razinu zapošljivosti ukoliko smo nezaposleni ili razmišljamo o promjeni karijere.
Cjeloživotno učenje definira se kao bilo koja aktivnost tijekom (cijeloga) života s ciljem unaprjeđenja znanja, vještina i kompetencija u okviru osobnog, građanskog, društvenog ili profesionalnog djelovanja pojedinca. Dakle, učenje je kontinuirani proces koji traje cijeli život te ne prestaje završetkom osnovne odnosno srednje škole ili fakulteta.
Formalno i neformalno obrazovanje – koja je razlika?
Zakon o obrazovanju odraslih (NN 144/21) prepoznaje razliku između formalnog i neformalnog obrazovanja.
Formalno obrazovanje odnosi se na programe koji se provode u akreditiranim ustanovama za obrazovanje odraslih (na osnovnoškolskoj, srednjoškolskoj i visokoškolskoj razini). Programi formalnog obrazovanja su odobreni od strane nadležnih državnih tijela, a njihovim završetkom stječu se priznate svjedodžbe odnosno kvalifikacije, koje se unose u e-radnu knjižicu.
S druge strane, neformalno obrazovanje je oblik obrazovanja koji ne dovodi do stjecanja novih kvalifikacija, nego uključuje kraće organizirane procese učenja usmjerene na osposobljavanje pojedinca za rad, odnosno unaprjeđenje njegovih osobnih i profesionalnih vještina. Obje vrste obrazovanja su važne za tržište rada i osiguravaju profesionalni i osobni razvoj pojedinca.
Odaberite svoj vaučer već sada i poboljšajte svoju konkurentnost na tržištu rada!
